Mreža od fiberglasa: dugi zidovi i visoke-zgrade – kontrola kumulativnih efekata termičkog kretanja

Svaki materijal se širi kada se zagrije i skuplja kada se ohladi. Za mali zid, ovo kretanje je zanemarljivo-mjereno u dijelovima milimetra. Ali za dugi zid-na primjer, 50 metara dužine preko fasade zgrade-ovi se sitni pokreti akumuliraju. Istraživanja potvrđuju da kod dugih armiranobetonskih zidova bez dilatacijskih spojeva, temperaturne varijacije mogu stvoriti značajna vlačna naprezanja. Kada ta naprezanja premašuju vlačnu čvrstoću materijala, pucanje postaje neizbježno.

Isti princip se primjenjuje i vertikalno. Studije-vezane za industriju visokih{2}}građevina, koristeći napredno radarsko praćenje, otkrile su kritičan nalaz: termalna amplituda je u velikoj korelaciji sa visinom zgrade, zbog kumulativnog efekta toplinskog širenja naviše.

Dodatno ovoj složenosti, novoizgrađene betonske zgrade podliježu dodatnim deformacijama zbog puzanja i skupljanja-efekta betona koji su najizraženiji u početku i postepeno se stabilizuju tokom vremena. Tokom ovog perioda slijeganja, omotač zgrade mora prihvatiti i toplinsko kretanje i slijeganje konstrukcije.

U konstrukcijama okvira{0}}posmičnog zida, analize pokazuju da termička deformacija i raspodjela napona slijede predvidljive obrasce-pri čemu donja dva sprata doživljavaju najveće relativno kretanje. Upravo su to područja na kojima se najčešće javlja nekontrolirano pucanje.

Cilj nije zaustaviti termičko kretanje-koje je fizički nemoguće-već rasporediti rezultujuće naprezanje tako da se nikada ne koncentrišu dovoljno da izazovu vidljiv kvar.

Prvi princip: Kreirajte kontinuirani sloj{0}}distribucije napona. Kada je mreža od fiberglasa ugrađena u žbuku preko cijele fasade, ona djeluje kao mreža za ojačanje koja presreće i raspršuje toplinska naprezanja. Istraživanja na ETICS sistemima potvrđuju da mreža od staklenih vlakana pomaže da se temperatura sloja maltera protiv pucanja -ujednači, čime se sprječava pucanje. Izglađujući temperaturne gradijente, mreža ublažava lokalizirane koncentracije naprezanja koje pokreću početak pucanja.

Drugi princip: Uskladite armaturu sa nivoima stresa. Za-zone visokog naprezanja-prizemlja u visokim-stambenim zgradama, može biti potrebno ojačanje dugačkih neprekinutih zidnih raspona-dvoslojnim-ojačanjem mreže. Vlačna čvrstoća mreže mora biti proporcionalna izračunatim toplinskim naprezanjima. Za zahtjevne primjene, mreža sa vrijednostima otpornosti na pritisak vjetra većim od 3500 N/50 mm pruža potrebnu sigurnosnu marginu.

Treći princip: Održavajte kontinuitet po svaku cijenu. Toplotni naponi teku kroz zidni sistem kao voda kroz cijev. Svaki prekid-loše spojenog spoja, praznina u ojačanju-postaje tačka koncentracije naprezanja. Preklopi mreže moraju biti minimalno 100 mm, a armatura mora biti kontinuirana oko uglova i otvora.

Za duge zidove i visoke{0}} zgrade, posljedice degradacije mreže su pojačane. Mali gubitak snage u lokaliziranom području može proći nezapaženo u maloj zgradi. Ali u velikoj strukturi, gdje su naprezanja raspoređena na ogromna područja, svaka slaba točka postaje potencijalni izvor kvara. Zbog toga se ne može pregovarati-o otpornosti na alkalije.

Kvalitetna mreža proizvedena sa visokim-cirkonijum staklenim vlaknima (sadržaj ZrO₂ veći od ili jednak 14,5%) održava svoju čvrstoću u okruženju alkalnog cementa decenijama. Dvostrani-akrilni premaz stvara zaštitnu barijeru koja je otporna na cvjetanje i degradaciju i osigurava da mreža nastavi da obavlja svoju funkciju raspodjele naprezanja{4}} tokom cijelog vijeka trajanja zgrade.

Kada se termičko kretanje ne upravlja pravilno u dugim zidovima i visokim{0}}zgradama, posljedice su progresivne i skupe. Najprije se pojavljuju fine pukotine koje omogućavaju prodor vlage. Ciklusi zamrzavanja{3}}odmrzavanja proširuju ove pukotine. Vremenom, lokalizovani kvarovi mogu kompromitovati ceo fasadni sistem, što dovodi do skupe sanacije ili čak potpune zamene.

Dugi zidovi i visoke{0}} zgrade zahtijevaju drugačiji nivo razmišljanja o termičkom kretanju. Problem nije u lokaliziranom stresu, već u kumulativnom efektu-postepenog nagomilavanja ekspanzije i kontrakcije na ogromnim područjima i visinama. Upravljanje ovim zahtijeva sistemski pristup: razumijevanje obrazaca naprezanja, specificiranje armature sa odgovarajućom čvrstoćom i alkalnom otpornošću, te osiguravanje kontinuirane, pravilno uklopljene instalacije. Kada se ovi principi poštuju,mreža od fiberglasatransformiše se iz jednostavnog sloja protiv-pukotina u sofisticirani sistem-upravljanja stresom koji omogućava velikim-zgradama da se kreću u skladu sa godišnjim dobima bez vidljivih oštećenja-iz godine u godinu, deceniju u deceniju.